Česnica je neizostavan dio prazničnog doručka na Božić.

Na Božić, prije izlaska sunca, domaćica mijesi česnicu. Od bijelog brašna, sa „nenačetom vodom“ i mašću, bez kvasca, razvlači tijesto na tanke listove neparnog broja, stavlja u njega metalni novac i slaže ga u tepsiju.

Česnica se priprema u čistoj odjeći, a ponegdje i u najsvečanijoj košulji ukrašenoj zlatnim nitima. Predanja kažu, da je ranije u Vojvodini bio običaj, dok bi domaćica uz plamen svijeće mijesila česnicu, ukućani pjevali „Roždestvo tvoje…“.

Pripremu prate razna pravila i obredi. Običaj je da se u tijesto za česnicu stavi novčić, a u zavisnosti od lokalnih običaja i neki drugi sitni predmeti.

Para se ubacuje u trenutku kada se tijesto već zamijesi, pa onda, nakon ubacivanja još malo „domeijsi“, kako ni domaćica ne bi znala gdje je otišao novčić.

Česnica se na početku božićnog ručka okrene tri puta s lijeva na desno, nakon čega je članovi porodice razlome među sobom. Vjeruje se da će osoba koja nađe novčić u svom komadu hljeba biti posebno srećne ruke u narednoj godini.

Česnica se lomi tako da svako od ukućana uzme dio, a jedan dio se ostavi za „kuću“. Ukoliko niko od prisutnih ne dobije paru, već ona ostane u posljednjem parčetu namijenjenom za „kuću“, znači da će svi u kući imati sreću, zdravlje i blagostanje tokom cele godine.

Zanimljivo je i da se novčić može otkupiti – ukoliko neko nađe paru, a želi da je „proda“ nekom drugom kako bi mu ustupio svoju sreću, to može da učini u zamjenu za nešto oko čega se dogovore. Ipak, mnogi se slažu da je najljepše zadržati novčić.

U nekim sredinama se ranije novčić lijepio za plafon uz pomoć malo tijesta, kako bi ostao u kući i štitio sve ukućane, međutim, to je s vremenom prestalo da se praktikuje iz razumljivih razloga.

Danas najčešće oni koji su bili srećne ruke, čuvaju paru u novčaniku ili negdje na sigurnom, kako bi ih uvijek pratila sreća, piše Telegraf.

Glas Srpske